Mislim da sam objektivan kad tvrdim da bi "podjela bodova" bila najrealnija... Bili smo bolji protivnik, dominirali smo, ali Manchester nas je pobijedio prije svega iskustvom, a onda i kvalitetom, posebice onom pojedinačnom...
Mogu sa svakim u raspravu, jer Roma je zaslužila gol, ako ne i dva, a nije zaslužila ovako težak poraz, koji joj ostavlja stvarno miniminalnu šansu pred uzvrat...
Opet, s druge strane, glupo je reći da Manchester nije zaslužio pobjedu, jer odigrali su zaista taktički savršenu utakmicu, pa nije čudo što je Spalletti kazao kako je "United najtalijanskija momčad koju je vidio"...
Sve u svemu, teška utakmica za analizu... Roma je evidentno bila bolja, dominirala je, imala terensku inicijativu, pokušavala, ali sve je ostalo upravo na pokušajima... Englezi su igrači čvrsto, nisu se branili, ali strpljivo su čekali svoju šansu, i dočekali je u dva navrata...
Tri su Manchesterova junaka, a prije svih to je Sir Alex Ferguson, koji je napravio nekoliko sjajnih poteza... Nadmudrio je Spallettija i Rimljane već i prije same utakmice, non-stop podgrijavajući atmosferu izjavama "kako se u Rimu jedino boji za sigurnost svojih navijača"... Bio je svjestan kako bi to moglo jako nabrijati giallorosse, no isto tako je bio svjestan i jačine svoje momčadi i kako Roma bez Tottija, unatoč silnom motivu i "neiskorištenoj municiji", vrlo lako može izgorjeti... Upravo to se i dogodilo, Roma je krenula silovito, ali istovremeno pazeći da ne primi gol... Kad je terenska inicijativa postajala sve veća, logično je bilo kako će obrana "zaspati", i Manchester je to kaznio iz jednog kontranapada... Uslijedilo je razočaranje za domaće, jednako tako i panika, a potom i novi motiv, da se što prije izjednači, pa možda i preokrene... Mlada momčad Rimljana, u odsustvu istinskog i jedinog vođe Francesca Tottija, nakon prve propuštene prilike, počela je sve više padati u očaj, a Ferguson ju je "dokrajčio", učinivši joj "uslugu" da preuzme totalnu inicijativu... I tu je bio svjestan koliko je jaka njegova obrana, na čelu sa Riom Ferdinandom, koji je u Rimu odigrao utakmicu života... Znao je da se može obraniti, jer u Rominoj igri je unatoč ponovnoj maštovitosti, nedostajao zadnji pas, ili preuzimanje odgovornosti (potpuno druga priča bi bila da je igrao Totti), a opet, znao je i kako će Rimljani, kad "pomisle" da je United "gotov", sve više jurišati u napadu... Tako je i bilo, poslije nekoliko polušansi i šansi Rome, engleska momčad ponovo je odgovorila kontranapadom, i ponovo zabila...
Fenomenalnu je taktiku, dakle, odabrao Sir Alex Ferguson, i pritom totalno nadmudrio kolegu mu Spallettija... Dva najvažnija čovjeka škotskog stručnjaka bili su Rio Ferdinand, sa svojom, po meni, najboljojm partijom, te Wayne Rooney... I tu je Ferguson pokazao kakav je sjajan trener... Svjestan je bio da će Talijani sve učiniti ne bi li zaustavili Ronalda (i u tome su većim dijelom uspjeli), stoga je izjavama kako će "Rooney u narednom periodu ponovo zasjati", lagano podizao moral, ego i motiv engleskog napadača, a ovaj mu je odgovorio sjajnom igrom, na poziciji povučenog napadača, i golom za konačni slom Rome...
Ronaldo, koliko god su ga Cassetti i društvo dobro čuvali, opet je pokazao genijalnost, zabivši pogodak u jednom jedinom navratu kad je Rominoj obrani pobjegao...
Što se tiče Spallettija, on nije bitno griješio, i glupo je sada govoriti da je trebao igrati Cicinho, a nije Cassetti... Romin trener se za Cassettija odlučio jer je on nešto defenzivniji tip igrača od Brazilca, i sve u svemu, Marco je zaustavio Ronalda... Osim jednog jedinog puta, kad je izvrsni Portugalac tu "grešku" iskoristio...
Da je igrao Cicinho, bili bi ofenzivniji, no to ne jamči da bi positgli pogodak... Štoviše, možda bi primili još više njih, jer Brazilac ponekad zna biti zaigran, da ne kažem i naivan...
No, evo moje analize i ocjena (ne)učinka Rominih igrača...
Doni (5,5) - ne može ga se kriviti za pogodak, no činjenica je da se "ta" lopta mogla boksati. Doni je bio siguran da će ju uloviti, nije mu uspjelo, i Manchester je to kaznio. Nije loš vratar, ima sjajan refleks, ali za nešto više u Europi, treba nam konstanta, vratar koji ne oscilira.
Cassetti (5,5) - nije bio toliko loš, dobro je čuvao Ronalda, "zaspao" je "tek" jednom, i nažalost, to je bilo pogubno po Romu. U napadu nije previše sudjelovao, Spalletti mu je uostalom takvu defenzivnu rolu i namijenio.
Mexes (5,5) - nije odigrao katastrofalno, ali primili smo dva gola, i zato takva ocjena.
Panucci (6) - bio je najbolji u našoj obrani, priključivao se i napadu, dvaput se našao u izglednim prilikama, ali nažalost, nije pogodio.
Tonetto (5) - s njegove strane je centrirano za oba Unitedova gola, morao je biti bolji u defenzivi. Pokušavao je u napadu, nije išlo, makar je zamalo zabio. Najbolje je rekao komentator Balog, kazavaši "kako su Romini stariji bekovi (Cassetti i Tonetto) dobri za talijansku ligu, gdje su i stekli afirmaciju, ali da za Europu to nije to."
De Rossi (5) - odigrao je jako loše, nije preuzeo ulogu vođe na terenu u odsutstvu Tottija, i to je bio jedan od ključnih elemenata poraza. Nije bio onakav kakvim ga znamo, pravim pit bullom, a ni u ofenzivnim akcijama se nije previše iskazao. Jedna od njegovih najlošijih partija.
Pizarro (5,5) - dobro je odigrao na Sardiniji, zato se i našao u sastavu, a Aquilani otišao na mjesto polušpoice (Giuly stoga ostao na klupi). Nije bio loš, bolji, po meni, od De Rossija. Nije preuzimao odgovornost, kao najiskusniji u Rominom veznom redu, trebao je. Imao je nekoliko prilika za udarac, uvijek se odlučivao za, najčešće, neprecizna proigravanja.
Taddei (5) - jako loš, također neprepoznatljiv. Ništa nije mogao kraj Evre, nije bilo njegovih finti, centaršuta i svega ostalog.
Aquilani (5) - definitivno podbacio. Sjajan je igrač, ali izgleda premlad za velike stvari. Ima najbolji udarac u Romi, ali ništa nije pokušavao, kao da je čekao da odgovornost preuzme netko drugi. Falilo je njegovih peta i lucidnih proigravanja, očito ga je golemi pritisak sputao.
Mancini (5,5) - zaslužio je 5, jer ništa mu nije išlo za nogom, ali 5,5 jer se trudio, pokušavao. Ponovo je pao u formi, uspio je proći tek 2-3 puta od više od 10 pokušaja.
Vučinić (6) - trudio se, ali često ostajao usamljen u napadu. Taddei, Aquilani i Mancini su podbacili, stoga se Mirko nerijetko izvlačio na stranu po loptu, ali nije išlo. Najbolja ocjena jer stvarno je dao sve od sebe, ali nije prava lopta nije došla do njega. Imao sjajnu šansu, ali njegov udarac glavom, još bolje je obranio Van der Saar.
Igrači koji su ušli s klupe (Giuly, Cicinho, Mauro Esposito) također su pokušavali, trudili se, ali nisu ništa značajnije pridonijeli našoj igri, stoga nitko nije zaslužio ocjenu.
